U mirisu tamna višnja, zrela šljiva i kupina, tanak nagoveštaj cimeta i jedva primetna kedrova smola. U ukusu vino je lagano i blago bocka jezik, sa malom fanki notom i začinskom gorčinom. Kiselost je živahna, tanini su jedva primetni, telo je gotovo providno. Finiš dug, sa višnjom i začinima.
Zanimljivo
Fruška Gora je jedino brdsko ostrvo usred ravne panonske nizije, a pre deset miliona godina bila je doslovno ostrvo: sve okolo zauzimalo je Panonsko more. Vinogradi Sagmeistera stoje na tim nekadašnjim morskim naslagama – škriljac, lapor, krečnjak, dolomit, pesak, šljunak i panonska glina pod nogama. Najgornji sloj je les, fina žuta prašina koju je vetar naneo već nakon što se more povuklo.
Mestimično u zemljištu ima toliko gvožđa da to menja ukus vina: kiselost postaje gušća i složenija nego kod komšija na običnom lesu. Vinari ovde govore o „gvozdenoj liniji“ u finišu – to je retka stvar za Srbiju, a Kadarki posebno dobro pristaje: daje vinu okvir bez kojeg se sorta često rasplinjava.
Greben je stisnut između dve reke: na severu Dunav, na jugu Sava. One rade kao dva klimatska amortizera – leti hlade padine, zimi ne daju da temperatura padne. Dobija se mikroklima kakve nema nigde drugde u Srbiji: dovoljno toplote za crno grožđe i dovoljno svežine da ne pregori do avgusta.
Fruška Gora je glavno mesto za branje tartufa u Srbiji. Tartufi ne rastu bilo gde – treba im čisto krečnjačko zemljište, stara šuma i stabilna vlažnost. Isti onaj set uslova zbog kojeg su vinogradi Sagmeistera jedna od najneobičnijih adresa na srpskoj vinskoj karti.
Aromatičnost
Aromatičnost: 3/5
Telo
Telo: 2/5
Tanini
Tanini: 2/5
Kiselost
Kiselost: 4/5
Funky
Tako zovemo „specijalne efekte” u prirodnim vinima: životinjske note, salamuru, kombuhu. Nizak nivo — skoro klasika. Visok — vino je vrlo neobično.Funky: 1/5
Erne Sagmajster živi u Kanjiži – malom gradu u Vojvodini, uz mađarsku granicu. Studirao je građevinu, predavao matematiku, a početkom dvehiljaditih setio se kako je kao dete pravio vino sa dedom i sišao u svoj podrum. Onda je 2008. kupio tri vinograda na Fruškoj gori i otad putuje kroz celu Vojvodinu.
Radi po principima organike i biodinamike, ali sertifikat principijelno ne uzima: kaže za sebe da je anarhista i ne veruje sertifikacionim telima. Teroar je za Ernea „poruka od Boga": ako je čuješ, znaćeš koju sortu da posadiš. Uneo je Kadarku u Registar priznatih sorti Srbije i vratio na Frušku goru Furmint i Hárslevelű, koje su iskrčili u XX veku. Etikete crta njegova žena Laura, slikarka apstrakcionistkinja: upoznali su se u Budimpešti devedesetih, gde su otišli iz Vojvodine za vreme rata.