Slovenačka vina

Goriška brda se naslanjaju na italijansku granicu, a sa druge strane počinje Collio – u suštini jedan te isti vinogradarski kraj, presečen državnom granicom posle rata. Upravo su ovde devedesetih iznova osmislili oranž vino. Glavna sorta je rebula, ista ona koju Italijani zovu ribolla gialla. Posle duge maceracije daje gusto vino sa notom oraha i čvrstom kiselošću. Kabaj svoja vina odležava u gruzijskim kvevrima i drži rebulu na kožici oko mesec dana. Klinec ide drugim putem: dve do tri godine na talogu, u buradima od bagrema, trešnje i duda.

Kras je krečnjačka visoravan iznad Jadrana, sa crvenom zemljom terra rossa i burom. Glavne sorte su vitovska i refošk, a vina ispadaju slankasta i zategnuta. Tako radi Čotar, jedan od prvih prirodnih vinara u Sloveniji. Susedna Vipavska dolina je blaža i toplija, tamo rastu domaći zelen i pinela.

Severoistok se graniči sa Austrijom i Mađarskom, pa su vina odande bliža austrijskim: hladnija klima daje bela vina sa visokom kiselošću i dobar pinot noir. Tako radi Sanctum iz Štajerske – u burgundskom stilu, sa chardonnayem i pinot noirom. Njihovi vinogradi leže na brdima iznad varošice Loče, gde su vino pravili još kartuzijanski monasi koji su u XII veku došli iz Francuske.

Rebulu – ako želite da vidite kako izgleda oranž vino u klasičnom izdanju. Vitovsku ili malvaziju sa Krasa – ako volite slankasta mineralna bela vina. Pinot noir sa istoka – ako tražite alternativu burgundskom za manje para. A vina iz amfora – da uporedite slovenački pristup sa gruzijskim kvevrijem.