U mirisu – dim i kremen, višnja i ribizla, posuti crnim biberom i začinima. U ukusu vino je lako, sa živom kiselošću nara i višnje i suvim, ali sabranim taninima. Kroz bobice se probijaju grafit, duvan i zemlja. Finiš dug, grejući, sa biberom i laganom životinjskom notom – klasični Blaufränkisch, kome je Syrah poklonio malo vatre.
Zanimljivo
Bubamara ima „sestru“ u srpskoj kulturi – tako se zove kultna ciganska pesma iz „Crne mačke, belog mačora“ Kusturice, koja je dve decenije puštana na svim balkanskim svadbama. Na slovenačkom, srpskom i hrvatskom „bubamara“ znači isto – mala buba koja se kod Slovena smatra znakom sreće: sleti ti na ruku – zaželi želju.
Od berbe 2022 u boci pod ovom etiketom je sasvim drugo vino. Ranije su ga pravili od Pinot Noira sa prstohvatom Sire. Ispadalo je tanano, sveže, sa burgundskim prizvukom. Sada je Pinot potpuno izbačen, a u boci je 80% Blaufränkisch i 20% Sira.
Logika promene je ovakva: nedavno genetsko istraživanje pokazalo je da je domovina Blaufränkischa upravo ovo brdo u Štajerskoj, a odavde je sorta otišla u Austriju i Nemačku, gde je postala zvezda. Ispada da je Pinot na ovoj zemlji bio gost, a Modra Frankinja (kako Slovenci zovu Blaufränkisch) – domaća domaćica, koju su nekada potisnuli zarad mode na međunarodne sorte. Bubamara 2022 je način da je vrate kući.
Sira u Lipoglavu je posebna anomalija. Štajerska je jedna od najsevernijih granica gde ova sorta uopšte sazreva. Ovde ispada bliža severnoj Roni nego Australiji: tananija, sa hladnom paprikom i ljubičicom umesto džema i eukaliptusa.
Aromatičnost
Aromatičnost: 4/5
Telo
Telo: 2/5
Tanini
Tanini: 3/5
Kiselost
Kiselost: 4/5
Funky
Tako zovemo „specijalne efekte” u prirodnim vinima: životinjske note, salamuru, kombuhu. Nizak nivo — skoro klasika. Visok — vino je vrlo neobično.Funky: 1/5
Na brdima Loče na severoistoku Slovenije vinova loza raste još od XII veka – francuski kartuzijanski monasi su tu osnovali manastir i prvi prepoznali laporovite padine kao idealne za burgundske sorte. Tu nit je posle osam vekova prihvatila porodica Podkubovšek: Vlado, a zatim i njegov sin Marko. Nazvali su se Sanctum, što znači „nešto skriveno i sveto”.
Imanje se nalazi pored gradića Loče u Štajerskoj, na severoistoku Slovenije. Sedam hektara je razbacano po strmim padinama pod nagibom od 45°, pod nogama lapor i glina, a vetrovi šetaju između oštrih brda i drže noći sveže čak i po najvećoj vrućini. Ovde Sanctum radi sa lokalnim Blaufränkischem, Chardonnayem i za ovaj kraj retkim Syrahom.