U mirisu severne bobice četinarske šume, mahovina, šipražje i animalne nijanse. Ukus upečatljiv, izražen, strukturiran, sa mekim taninima i osvežavajućom kiselošću.
Zanimljivo
Barbba u prevodu sa lokalnog dijalekta znači “ujak”. To je omaž onima koji su vekovima radili na ovim kamenitim vinogradima, gde se čokoti bukvalno drže za život na krečnjaku i dolomitu. Zemlju su vekovima ručno raščišćavali, a suvi kameni zidovi dele vinograde na mini parcele sa 3–4 čokota na svakoj. Pogledajte video, impresivno je. Priča o Vinas Mora (doslovno “vina s mora”) govori o strasti, slučajnosti i malo avanturizma. Kreso Petreković, bivši somelijer i uvoznik iz Njujorka, na početku pandemije našao se u svojoj kući na obali u Primoštenu. Terroar, sorta Babić i vina lokalnih farmera toliko su ga inspirisali da je odlučio da pokrene novi projekat, nakon što je probao vina “po zavetima predaka” Josipa i Nene Marinova, koja su prodavali u plastičnim flašama pored puta…
Aromatičnost
Aromatičnost: 4/5
Telo
Telo: 2/5
Tanini
Tanini: 2/5
Kiselost
Kiselost: 4/5
Funky
Tako zovemo „specijalne efekte” u prirodnim vinima: životinjske note, salamuru, kombuhu. Nizak nivo — skoro klasika. Visok — vino je vrlo neobično.Funky: 4/5
Sorte
LasinPlavinaDebitMarastina
Zemlja
Hrvatska
Region
Hrvatska, Dalmacija
Godina berbe
2022
Veličina boce
0.75 L
Alkohol
11.5%
Šećer
Suvo
Metoda
Mirno vino
Sud za sazrevanje
Veliki otvoreni 1000 L hrastovi sudovi
Filtracija
Ne
Temperatura serviranja
12-14°C
Krešo Petrković, somelije i uvoznik vina iz Njujorka, zatekao se u svojoj primorskoj kući u Primoštenu na početku pandemije i probao vino od sorte Babić, koje je lokalni vinar Neno Marinov prodavao pored puta u plastičnim flašama. Vino mu se toliko dopalo da je Krešo došao kod Nena u podrum i predložio da to vino vozi u Ameriku. Neno nije verovao dok nije stigla prva porudžbina.
Tako se okupio tim: Krešo, Neno, Niko Dukan (organizator festivala prirodnog vina u Beču) i Marko Kovač. Ime je igra reči: „vina s mora". Vinogradi su grozd sićušnih kamenih „klosa", u svakom po 2–3 puzeće loze, koje rastu pravo u stenama na nekoliko metara od Jadrana. Mašinama tu ne možeš da uđeš, pa se sve radi rukama.
Ekonomski to nema smisla. Sa takve parcele sakupiti tonu grožđa već je podvig, a cena kilograma ispada kao kod vrhunskog bordoa. Zato je turizam skoro dotukao vinogradarstvo: lakše je izdati zemlju pod apartmane uz more nego se vereti po kamenju za sitne pare. Vinas Mora otkupljuje grožđe od onih farmera koji se još drže – i Andreis u tom smislu nije samo flaša vina, već način da se sačuva jedinstven vinski region.