U čaši duboka ljubičasta boja i intenzivan miris: kupina, šljiva i borovnica prepliću se sa divljim travama Sardinije – mirtom, ruzmarinom, žalfijom – i nijansama duvana, kakaoa i vanile iz bureta. Ukus je gust i zaobljen, sa svilenkastim taninima i živom kiselošću koja sve drži u formi. U sredini ukusa crni biber i sladić dodaju intrigu. Vino je moćno, ali sabrano, a dug finiš vodi nazad ka travama.
Zanimljivo
Sulcis Meridionale je jedan od retkih kutaka Evrope gde stari čokoti Carignano stoje na sopstvenom korenu. Filoksera, koja je u 19. veku zbrisala skoro celu Evropu i naterala vinare da kaleme lozu na američku podlogu, do ovih peskova nije stigla. Pesak joj fizički ne ide pod zub – u njemu jednostavno ne preživljava.
Vinous Media je ovoj berbi dao 94 poena, Wine Enthusiast 92. Za projekat koji je krenuo početkom 2000-ih na jugu Sardinije, to je nivo na kome obično žive vina sa mnogo glasnijim poreklom.
Jednom za večerom u Veroni, Giacomo Tachis – onaj isti enolog koji je svetu dao „Sassicaiu“ i „Tignanello“ – nagovorio je markiza Incisa della Rocchetta (vlasnika „Sassicaie“) i Antonella Pillonija iz zadruge Santadi da naprave vino na Sardiniji. Ne ono što očekuješ od Sardinije – „grubo seosko“ – nego da stoji rame uz rame sa velikim crvenim vinima Italije. Tako je 2002. nastala „Agricola Punica“.
Danas vinarijom upravlja Sebastiano Rosa, sestrić tog istog markiza, koji paralelno pravi „Sassicaiu“ u Bolgeriju. Svoju filozofiju iznosi otvoreno: „Najviše ne podnosim dopola ispijene čaše ostavljene na stolu. To skoro uvek znači da vinar nije napravio dovoljno dobro vino.“ Nikakvi „drveni sokovi“ – to, kaže, neka prave u Kaliforniji. Glavno je da vino bude prijatno za pijenje i dok je mlado i kad sazri, bez preterivanja sa taninima i buretom.