Aroma se gradi oko divlje višnje, kojoj se pridružuju topli duvan, cimet, sušeno poljsko cveće i prstohvat ruzmarina. Telo je srednje, tekstura gusta, sa laganim somotom po obodu; kiselost je živa, tanini suvi i čvrsti. Bliže finišu izbijaju dimljeno meso i note vlažne zemlje, a završnica se proteže dugo. Lepo se otvara uz crveno meso sa roštilja i zrele sireve.
Zanimljivo
Podrum, u kome danas odležava ovaj Kjanti Klasiko, svojevremeno je u padini brda iskopao „naročito hrabar predak" – pomoću dinamita. Porodična priča, prenosi se s kolena na koleno, bez tačnog datuma i imena. Zato rezultat radi za vino svakog dana: temperatura u podrumu se cele godine drži bez klima-uređaja, i 12 meseci prolazi u stabilnim uslovima, koji bi se u Toskani inače morali veštački održavati strujom.
Dolina, u kojoj se nalazi imanje, zove se Conca d'Oro – „Zlatna činija". Ime su smislili sami vinari iz Pancana 1980-ih, kada su se udružili u prvi italijanski organski vinski konzorcijum. Naziv upućuje i na oblik amfiteatra koji formiraju okolna brda, i na boju suve trave u avgustu, kada Sangiovese stiže za berbu. Danas u taj „zlatni krug" ulazi oko dvadeset imanja, a Castello dei Rampolla je jedno od najstarijih u sastavu.
Godine 1978. Alčeo di Napoli Rampola je u koferu tajno izneo reznice Cabernet Sauvignon iz Château Lafite Rothschild i prvi ih posadio u Pancanu. Njegov enolog je postao Giacomo Tachis – tvorac Sassicaie i Tignanella – sa kojim je 1980. napravio supertoskansko vino Sammarco. Dve godine kasnije Alčeov sin Marko je poginuo u helikopterskoj nesreći, i prijatelji su ga nagovorili da vino nazove po njemu. Sva vina ovde nose imena članova porodice – porodična hronika u flašama.
Danas vinarijom upravljaju brat i sestra Luka i Maurica di Napoli. Luka je celo gazdinstvo prešao na biodinamiku još 1994. godine – mnogo pre nego što je to postalo moderno. Lozu leče „čajevima" od algi i propolisa, između redova rastu cveće i začinsko bilje, traktori gotovo ne izlaze na parcele. Vinarija je član udruženja vinogradara Pancana – prve organske vinske zone Italije – ali principijelno odbija sertifikaciju. „U Italiji je to nešto poput mafije: platiš – izdaju ti sertifikat. Nama to ne treba. Svako ko dođe, sam će videti kako radimo", kaže Maurica.