Maline, višnje, karanfilić i nota zemlje posle kiše – aroma laka, prozračna. U ukusu sočne crvene bobice, kiselost sveža, tanini tanki i meki, srednje telo. Tekstura blago kremasta, mineralna, u finišu dug završetak sa svežom višnjom i prstohvatom začina.
Zanimljivo
Devedesetih su Burgenland smatrali zemljom belih vina: Grüner Veltliner, Welschriesling, Weissburgunder. Austrijska crvena vina malo ko je shvatao ozbiljno čak ni unutar zemlje, a kamoli za izvoz. Gernot je 90% svojih vinograda zasadio crvenim sortama – redak slučaj za region u to vreme.
Sorte je izabrao lokalne: Blaufränkisch, Zweigelt, St. Laurent. Blaufränkisch je panonska autohtona sorta, poznata u regionu najmanje od XVIII veka. Zweigelt je austrijski hibrid iz 1922. godine (Blaufränkisch × St. Laurent), stvoren u Klosterneuburgu. St. Laurent je drevna sorta sa genetikom sličnom Pinot Noiru, koja je do kraja XX veka skoro nestala iz zasada.
Heinrich se našao među prvima koji su plasirali austrijska crvena vina na međunarodno tržište. Pre toga, izvoz austrijskog vina – to su bila gotovo isključivo slatka bela iz Burgenlanda i suvi Grüner Veltliner iz Donje Austrije. Danas Blaufränkisch iz Burgenlanda dospeva na liste top somelijera Njujorka i Londona, a značajan deo zasluga pripada upravo onima koji su rizikovali devedesetih.
Aromatičnost
Aromatičnost: 3/5
Telo
Telo: 2/5
Tanini
Tanini: 1/5
Kiselost
Kiselost: 4/5
Funky
Tako zovemo „specijalne efekte” u prirodnim vinima: životinjske note, salamuru, kombuhu. Nizak nivo — skoro klasika. Visok — vino je vrlo neobično.Funky: 3/5
Gernot i Heike Heinrich upoznali su se u jednoj salcburškoj pivnici – ona je tada radila u industriji mode i PR-a, a on je tek počinjao da pravi vino. Roditelji su Gernota odvraćali od vinarstva, ali on je svejedno upisao glavnu enološku školu u Austriji i 1985. godine, sa 21 godinom, napravio svoju prvu berbu. Do 1989. otvorio je sopstveno imanje u Golsu, gde je krenuo sa svega jednim hektarom.
Godine 2014. dogodila se radikalna promena koja je odredila današnji stil porodice Heinrich. Do tada je Gernot pravio ono za šta su ga kritičari hvalili: snažne, koncentrisane, hrastovite crvene blendove. Posle veoma hladne berbe promenio je stil ka lakim, prozračnim, redukovanim vinima sa nižim alkoholom. Cena te odluke bila je stvarna: dva uvoznika nisu prihvatila promenu i raskinula su ugovore. Morali su iznova da traže nove partnere.
Danas Heinrichovi imaju oko 100 hektara na najistočnijem rubu Austrije, uz mađarsku granicu, i status kultnih prirodnih vinara kojima je uspelo da pomire kvalitet i količinu boca koje puštaju u prodaju.