U mirisu – džem od jagoda i zrela višnja, preko toga prosut beli biber i suvi cvetni tonovi. U ukusu lagano, gotovo prozračno telo, vrlo sočno i suvo, sa začinskom kiselošću i prstohvatom soli u sredini. Tanini se jedva osećaju, a finiš odlazi ka brusnici i svežem biberu.
Zanimljivo
Vinograd Les Nouettes Garnier zaista ima – to je konkretna parcela, lieu-dit u Anžuu, zasađena retkim sortom Pineau d'Aunis. Logično bi bilo očekivati da vino sa takvim imenom dolazi odande. Ali ne: kuvee pod etiketom Les Nouettes pravi se od tuđeg grožđa. Garnier kupuje dva hektara organskog grožđa od komšija i vinifikuje ga kod sebe. To je jedino negocijantsko vino u domaćinstvu – sve ostalo radi strogo sa svojih čokota. Ispada čudna konstrukcija: ime sa sopstvene parcele, a sadržaj sa tuđe.
Aromatičnost
Aromatičnost: 3/5
Telo
Telo: 2/5
Tanini
Tanini: 2/5
Kiselost
Kiselost: 4/5
Funky
Tako zovemo „specijalne efekte” u prirodnim vinima: životinjske note, salamuru, kombuhu. Nizak nivo — skoro klasika. Visok — vino je vrlo neobično.Funky: 3/5
Jean-Christophe Garnier je Bretonac koji je deset godina radio kao somelije u francuskim restoranima devedesetih – tamo je prvi put probao prirodna vina i jednog dana odlučio da želi sam da ih pravi. Učio je u Thouarsu kod Angersa, bio je na praksi kod braće Parcé u Banyulsu i kod Marca Angelija – figure skoro kultne za Loaru. Godine 2002. spustio se u Saint-Lambert-du-Lattay pored porodice Mosse, sa 2,3 hektara, očevom penzijom i starom presom koju mu je poklonio Angeli. Danas ima oko 10 hektara – Chenin, Cabernet Franc, Grolleau, Gamay, Pineau d'Aunis. Sve organika, sumpora skoro nema.
Na svakoj njegovoj etiketi je Uroboros, zmija koja grize svoj rep. „To je kao jin i jang, ciklus godišnjih doba“, kaže on. U Anjouu, s njegovim legijama vinara, skoro je nemoguće izdvojiti se, ali Garnieru je to pošlo za rukom: danas ga citira čak i Richard Leroy, glavni lokalni majstor Chenina. Crvena su laka, karbonska, traže hlađenje. Po cenama iz vremena kada Loara još nije bila skupa.