U mirisu zrela višnja, crvena šljiva, ljubičica i malo ruzmarina. Sa gutljajem dolazi zemljana nota i lagani trag duvana. Kiselost je visoka, drži vino u tonusu, tanini su sabrani i pažljivi, ne grebu. Finiš je suv, začinski, sa gorčinom kore pomorandže – odlazi dugo i polako.
Zanimljivo
Decanter je uvrstio vina La Magia na listu 50 najboljih Brunella ikada napravljenih u Montalčinu. Ovo nije godišnji top niti „najbolje sezone“ – ovo je istorijski rejting, u koji ulaze vinarije čije su flaše definisale lice apelacije od samog njenog postanka. Pored njih na toj listi – imena koja se u Toskani izgovaraju sa strahopoštovanjem.
Po top-listama La Magia se pojavljuje sa sumnjivom redovnošću: James Suckling, Falstaff, Vinous, Wine Enthusiast, Jancis Robinson, Robert Parker, Vinum – redak slučaj kada se vinarija sviđa istovremeno i „klasičnoj“ školi kritičara i „modernoj“. Obično se vinarije dele: jedne voli Parker zbog gustine, druge Robinson zbog suzdržanosti. La Magia nekako uspeva da upadne i tu i tamo.
Rosso di Montalcino je u ovoj priči poseban siže. Formalno je to „mlađi brat“ Brunella: isti Sangiovese, isti vinogradi, ali bez obaveznih dve godine u hrastu. U suštini – način da se proba rukopis vinarije koja je upala u Decanter Top 50, za primetno manje novca. U Italiji takva vina zovu „vino da tutti i giorni“ – ono što kod velikih kuća stoji na stolu svaki dan.
U Montalčinu retko sretneš vinara koji se deset godina zaredom petlja sa drvetom kao hemičar u laboratoriji – proba različite veličine, oblike, poreklo buradi, pa uključuje amfore od 750 litara, pa se ponovo vraća velikim slovačkim ovalima. Fabian Schwarz je studirao u San Michele all'Adige – najozbiljnijem enološkom koledžu u Italiji – radio je u vinarijama širom sveta i vratio se roditeljima 2005.
Imanje La Màgia leži visoko – 400–450 metara, jugoistočna padina, tačno iznad opatije Sant'Antimo, koja je pod zaštitom UNESCO-a. Sa Monte Amiate ovamo duva hladan vetar, i čak i u najtoplijim godinama vina dobijaju hladnu žicu i sabranu kiselost – a to je Brunello, gde je obično sve u znaku snage i sunca. Petnaest hektara u jednom komadu, samo Sangiovese, lozama je oko četrdeset godina.
Imanje se drži organike, podrum radi na solarnim panelima, a vinograd obrađuju bez mehanizacije. Princip je kod Fabiana jednostavan: stare loze, živa zemlja, minimum intervencije