U mirisu – belo cveće bagrema i glicinije, zelena jabuka i kora limuna, lagani citrusni ton. Ukus je suv i zategnut: 3 grama šećera ovde ništa ne maskiraju, pa je u prvom planu živa kiselost. Finiš – blaga gorčina kore limuna i čistoća, kao da si popio gutljaj hladne vode sa planinskog izvora.
Zanimljivo
U Asolo Prosecco Superiore DOCG postoji pet kategorija po šećeru – od najslađeg Demi-Sec do najsuvljeg Extra Brut. I evo kako stvari stoje: Extra Dry (polusuvo, 12–17 g/l šećera) zauzima 72,7% celokupne proizvodnje apelacije. A Extra Brut, u kome šećera ima manje od 6 grama – svega 2,5%. To znači da na svaku flašu Extra Brut dolazi skoro trideset flaša Extra Dry. La Tordera namerno radi ono što skoro niko u Asolu ne radi.
Logika tržišta je jednostavna: prosecco se istorijski doživljava kao lagani aperitiv sa voćnom notom, i vinarima je lakše da idu za navikom kupca. Suve kategorije – to je protiv struje. Da bi se od istog grožđa napravio Extra Brut, potrebno je grožđe sa dobrom kiselinom i bez prezrelosti, inače će vino ispasti istovremeno prazno i oštro. Zato se većina podruma u tu nišu jednostavno ne upušta.
Sulfita u A3 ima 50% manje nego u običnom vinu – redak podatak za prošeko, koji La Tordera ističe na etiketi kao deklarisanu vrednost.
Godine 1918, posle Prvog svetskog rata, deda Đuzepe je ostao u Valdobijadeneu kada su drugi odlazili. Posadio je lozu na brdu Kartice – ne kako se navikao, već u pravim redovima, sam je merio razmake i vezivanje. Danas tu raste više od 130 stogodišnjih čokota – jedan od najstarijih vinograda u regionu.
Ime La Tordera došlo je od rokola – starog lovačkog šumarka, kuda su se s jeseni s planina okupljali drozdovi (na italijanskom tordi). Od šumarka je davno ostalo samo brdo, a ime je ostalo. Sada gazdinstvom upravljaju braća i sestra Renato, Gabrijela i Paolo Vetoreti – četvrta generacija. Paolo je u podrumu, Renato u vinogradu, Gabrijela govori u ime cele porodice.
Grožđe se brzo vozi do prese: „Čak i pola sata ima značaja“, insistira Paolo, zato su parcele blizu podruma. Sulfita stavljaju duplo manje od norme, zemlju vode organski, 70% energije dolazi od solarnih panela; rade po principima očuvanja tla. Na kontraetiketi pošteno pišu koliko je čega u boci. Ukupno 80 hektara kao mozaik između Konelijana, Valdobijadenea i Asola.
Porodični moto je kratak: „Mi smo od zemlje – i mi smo i dalje seljaci.“