U mirisu – zelena jabuka i kruška, pored njih limunova kora, beli cvetovi i jedva primetna breskva. Perlaž je kremast i tanan, u ukusu blaga slatkoća lepo ide uz visoku kiselost – balans ispada ravan, bez preteranosti. Telo je lako, u sredini provejava nagoveštaj badema i kvasne korice. Finiš je svež, sa mineralnim potezom i dugim odjekom jabuke i kruške.
Zanimljivo
Prosecco DOC ima jednu zabavnu regulatornu rupu: do 15% zapremine može doći iz „drugih dozvoljenih sorti" – i taj prostor proizvođači popunjavaju kako kome odgovara, bez obaveze da bilo kome polažu račune. La Tordera u zvaničnom tehničkom listu pošteno piše „Glera najmanje 85% + druge lokalne sorte" i tu se zaustavlja.
Metodu Charmat-Martinotti, po kojoj se pravi skoro sav prošeko, izmislio je Federico Martinotti iz Astija 1895. godine – osam godina pre Francuza Eugène-a Charmata, čije se ime na kraju zalepilo za naziv metode. Italijani se i danas bore za pravdu i zvanično je nazivaju „Martinotti" ili bar kroz crticu.
Kategorija Extra Dry kod prošeka zbunjuje svakoga ko je prvi put vidi. Deluje da je „Extra Dry" nešto maksimalno suvo, a u stvari ovde ima više šećera nego u Brutu: od 12 do 17 g/l naspram 0–12. Istorijska skala Šampanje, na koju su se Italijani oslanjali krajem XIX veka, išla je od „Doux" do „Extra Brut", a Extra Dry se našao negde u sredini – meko penušavo vino za aperitiv, a ne suvo za trpezu.
Godine 1918, posle Prvog svetskog rata, deda Đuzepe je ostao u Valdobijadeneu kada su drugi odlazili. Posadio je lozu na brdu Kartice – ne kako se navikao, već u pravim redovima, sam je merio razmake i vezivanje. Danas tu raste više od 130 stogodišnjih čokota – jedan od najstarijih vinograda u regionu.
Ime La Tordera došlo je od rokola – starog lovačkog šumarka, kuda su se s jeseni s planina okupljali drozdovi (na italijanskom tordi). Od šumarka je davno ostalo samo brdo, a ime je ostalo. Sada gazdinstvom upravljaju braća i sestra Renato, Gabrijela i Paolo Vetoreti – četvrta generacija. Paolo je u podrumu, Renato u vinogradu, Gabrijela govori u ime cele porodice.
Grožđe se brzo vozi do prese: „Čak i pola sata ima značaja“, insistira Paolo, zato su parcele blizu podruma. Sulfita stavljaju duplo manje od norme, zemlju vode organski, 70% energije dolazi od solarnih panela; rade po principima očuvanja tla. Na kontraetiketi pošteno pišu koliko je čega u boci. Ukupno 80 hektara kao mozaik između Konelijana, Valdobijadenea i Asola.
Porodični moto je kratak: „Mi smo od zemlje – i mi smo i dalje seljaci.“