U čaši se otvara aroma zelene jabuke, kruške i limunove kore, kojima se pridružuju tostirana brioš, badem i miris mokrog kamena. Ukus je suv i zategnut, sa visokom, zvonkom kiselošću: Meunier daje sočno jabučno jezgro, Chardonnay – krednu konstrukciju i napetost, Pinot Noir – laganu dubinu crvenog voća. Tekstura je pritom kremasta – četiri godine na talogu rade svoje, dodajući tostirane i orašaste tonove. Završnica je duga, slano-mineralna, kao da lizneš kap morske vode s krečnjaka.
Zanimljivo
Orelijena Lahertea ubrajaju u novu školu „vinous Champagnes" – terroir šampanjaca, gde se piće doživljava pre svega kao vino, a ne kao „mehurići povodom nečega". To je promena optike: ne aperitiv-apstrakcija sa srebrnog poslužavnika, već konkretno mesto u čaši – sa zemljom, godinom i karakterom.
Ultradition je flagman kuće i bukvalan naziv ideje: „ultra-tradicija". Misli se na povratak onome kako se radilo u Šampanji pre industrijalizacije – sa naglaskom na Pinot Meuniera (istorijski sorta doline Marne, koju su velike kuće decenijama držale u drugom planu), sa dozažom na donjoj granici kategorije Extra Brut (4,5 g/l – skoro ništa) i 48 meseci na talogu umesto minimalno propisanih 15. Dakle „tradicija" ovde nije marketinška etiketa, već spor sa savremenom Šampanjom na njenom sopstvenom terenu.
ProširiSažmi
Aromatičnost
Telo
Kiselost
Mineralnost
Funky
Tako zovemo „specijalne efekte” u prirodnim vinima: životinjske note, salamuru, kombuhu. Nizak nivo — skoro klasika. Visok — vino je vrlo neobično.
Žan-Batist Laherte je osnovao imanje 1889. godine u selu Šavo, južno od Eperneja. Danas ovde rade šesta i sedma generacija porodice: od 2005. posao vodi Orelijen Laherte. 11 hektara podeljenih na 75 sićušnih parcela u deset sela – svaka se vinifikuje posebno. Deo loza je stariji od 70 godina, 7 ha se obrađuje po biodinamici sa organskim sertifikatom.
Orelijen je jedno od lica nove šampanjske škole, gde se penušavo pre svega smatra vinom. Godine 2009. je zajedno sa školskim drugom Rafaelom Bereše okupio kružok „Terres et Vins" – Agrapar, Mari-Kurten, Vensan Laval, Benoa Lae. Svakog proleća prave javnu degustaciju „vins clairs" – kiselih baznih vina pre druge fermentacije. Pre deset godina to je delovalo kao ludost: takvi uzorci su se skrivali u podrumu.
80% vina odležava u drvetu – 350 buradi, 6 fudera i jedan drveni konusni kazan. Porodica radi po lunarnom kalendaru, poji loze biljnim napitcima i skoro da ne ore zemlju – da bi mikrobi u tlu ostali živi.