U mirisu – crna ribizla i baštensko bilje, hrastova začinska nota i onaj prepoznatljivi burgundski ton po kome odmah znaš: Pinot Noir. Ukus je sočan i hrskav, sa živom kiselošću koja celu konstrukciju drži u tonusu. Tanini su pažljivi, postoji blagi stisak – struktura je tu, ali bez pritiska, telo je lako i pokretno. Finiš svež, malo začinski, sa mineralnim odjekom krečnjaka. Pije se kao crveno koje je zaboravilo da je iz Šampanje – lako na nogama, kao da trči poskakujući.
Zanimljivo
U čemu je fora: Pierre Brocard je šampanjska kuća. Sve čime se porodica bavi veći deo godine – to su mehurići iz Côte des Bar, južnog kraja Šampanje. A Coteaux Champenois Rouge je suprotno – mirno crveno. Bez mehurića, bez sekundarne fermentacije u boci, bez višegodišnjeg odležavanja na talogu. Samo pinot noir, isceđen, prevreo, sipan u boce. U Šampanji ovo radi samo nekolicina – i skoro uvek kao sporedni projekat uz glavnu liniju penušavih.
Sam Thibaut Brocard opisuje ovo vino sa četiri francuske reči: „digeste, croquant, acidulé, frais". U prevodu – „lako za varenje, hrskavo, kiselkasto, sveže". „Digeste" je reč koja se u Francuskoj koristi za vino koje ne opterećuje, posle čaše hoćeš još. „Croquant" bukvalno znači „hrskavo", kao za sveže jabuke. To znači da Thibaut svesno beži od gustog, toplog, hrastovog crvenog – i pravi skoro suprotnost.
Kategorija Coteaux Champenois bila je gotovo zaboravljena. Pre nego što je Šampanja postala svetska prestonica penušavog vina u XIX veku, region je pravio uglavnom upravo mirna crvena – to je bio njegov istorijski stil. Onda su mehurići pobedili, a mirna vina su se svela na retke boce iz sela kao što su Bouzy i Ambonnay. Sada se Coteaux Champenois vraća: mladi vinari poput Thibauta uzimaju ga kao način da pokažu pinot noir „gol", bez šampanjskog mehanizma.
ProširiSažmi
Aromatičnost
Telo
Tanini
Kiselost
Funky
Tako zovemo „specijalne efekte” u prirodnim vinima: životinjske note, salamuru, kombuhu. Nizak nivo — skoro klasika. Visok — vino je vrlo neobično.
Tibo Brokar je peta generacija porodice koja se vinogradarstvom bavi u Šampanji od XI veka, a šampanjcem od 1932, kada je pradeda Žorž osnovao kuću u dolini Vallée de l'Ource. Sam Tibo je preuzeo domen 2012, posle pet godina stažiranja u Burgundiji – i to mnogo objašnjava. Pravi vina sa konkretnih parcela, jedna sorta, jedna berba, divlji kvasci i duga nega na talogu. Po burgundski, samo u Šampanji.
Côte des Bar, gde radi, bliži je Šabliju nego Remsu – i zemlja je ista, kimeridžki lapor sa okamenjenim ostrigama. 6,5 hektara, 11 parcela, svaka fermentira odvojeno. Vinogradi bez glifosata već 20 godina, od 2012. organika, bez sertifikata: Tibo principijelno ide svojim putem. Sumpora u vinima skoro da nema – 18–32 mg/l, u kacama azot umesto sulfita. „Što manje radim, to se bolje osećam", kaže on. „Moj posao je 95% u vinogradu." Organikom se u Šampanji bavi samo 2% kuća. Tibo je jedan od njih, i o njemu već govore kao o zvezdi u usponu juga regiona.