Nos vodi kroz šumsko voće – malinu i jagodu – do suvog mediteranskog bilja i ljubičice. U ustima iznenađujuće lako: tekstura skoro providna, tanini prašnjavi i delikatni, bez težine tipične za Plavac. Živahna kiselost drži strukturu, a zemljane i biljne note dodaju volumen. Finiš se proteže dugo, sa jagodom i timijanom.
Zanimljivo
Andreis obično ide kao kupaža: Plavac Mali plus Babić, dve glavne crvene sorte Dalmacije u jednoj boci. Ali 2023. godine Plavac u Primoštenu ispao je toliko gust da je mešati ga sa Babićem delovalo gotovo rasipnički – Babić bi ga samo malo prigušio. I onda su uradili ono čega u liniji Andreis ranije nije bilo: flaširali su Plavac zasebno, bez partnera.
Zato u rukama formalno držite „Andreis", ali unutra – nije onaj Andreis kakav obično jeste. Ovo je jednokratno izdanje 2023. godine, 100% Plavac Mali iz Primoštena. U sledećoj berbi, ako Babić dotegne, sve će se najverovatnije vratiti na kupažu – a ova boca ostaće mala anomalija u istoriji linije.
Aromatičnost
Aromatičnost: 5/5
Telo
Telo: 2/5
Tanini
Tanini: 2/5
Kiselost
Kiselost: 3/5
Funky
Tako zovemo „specijalne efekte” u prirodnim vinima: životinjske note, salamuru, kombuhu. Nizak nivo — skoro klasika. Visok — vino je vrlo neobično.Funky: 2/5
Sorte
Plavac Mali
Zemlja
Hrvatska
Region
Dalmacija (Primošten)
Godina berbe
2023
Veličina boce
0.75 L
Alkohol
14%
Šećer
Suvo
Metoda
Mirno vino
Maceracija
4–6 sati
Filtracija
Da
Tlo
Crvenica (terra rossa)
Temperatura serviranja
14-16°C
Krešo Petrković, somelije i uvoznik vina iz Njujorka, zatekao se u svojoj primorskoj kući u Primoštenu na početku pandemije i probao vino od sorte Babić, koje je lokalni vinar Neno Marinov prodavao pored puta u plastičnim flašama. Vino mu se toliko dopalo da je Krešo došao kod Nena u podrum i predložio da to vino vozi u Ameriku. Neno nije verovao dok nije stigla prva porudžbina.
Tako se okupio tim: Krešo, Neno, Niko Dukan (organizator festivala prirodnog vina u Beču) i Marko Kovač. Ime je igra reči: „vina s mora". Vinogradi su grozd sićušnih kamenih „klosa", u svakom po 2–3 puzeće loze, koje rastu pravo u stenama na nekoliko metara od Jadrana. Mašinama tu ne možeš da uđeš, pa se sve radi rukama.
Ekonomski to nema smisla. Sa takve parcele sakupiti tonu grožđa već je podvig, a cena kilograma ispada kao kod vrhunskog bordoa. Zato je turizam skoro dotukao vinogradarstvo: lakše je izdati zemlju pod apartmane uz more nego se vereti po kamenju za sitne pare. Vinas Mora otkupljuje grožđe od onih farmera koji se još drže – i Andreis u tom smislu nije samo flaša vina, već način da se sačuva jedinstven vinski region.